31. Kada su Židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata.
32. Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: "Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!"
33. Kad Isus ugleda nju i Židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen.
34. "Kamo ste ga položili?" upita ih."Dođi i pogledaj", odgovore.
35. Isus zaplače.
36. "Bili su bliski prijatelji", govorili su Židovi. "Gledajte kako ga je volio!"
37. Neki rekoše: "Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?"
38. Isus se opet duboko ražalosti. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor.
39. "Odmaknite kamen!" zapovjedi Isus.Ali pokojnikova sestra Marta reče: "Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro."
40. "Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?" upita ju Isus.