1. Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. Živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom.
2. Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom. Kako im je brat Lazar bio bolestan,
3. sestre pošalju Isusu poruku: "Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan."
4. Kad je Isus to čuo, reče: "Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti."
5. Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara,
6. nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio.
7. Nakon dva dana napokon reče učenicima: "Hajdemo natrag u Judeju!"
8. Ali učenici se usprotive. "Učitelju," rekoše mu, "zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?"
9. Isus odgovori: "Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta.
10. Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla."
11. Zatim reče: "Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi!"
12. Učenici su rekli: "Gospodine, ako spava, znači da mu je bolje!"
13. Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je htio kazati da je umro.
14. Tada im posve otvoreno reče: "Lazar je umro.