1. Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. Živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom.
2. Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom. Kako im je brat Lazar bio bolestan,
3. sestre pošalju Isusu poruku: "Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan."
4. Kad je Isus to čuo, reče: "Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti."
5. Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara,
6. nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio.
7. Nakon dva dana napokon reče učenicima: "Hajdemo natrag u Judeju!"
8. Ali učenici se usprotive. "Učitelju," rekoše mu, "zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?"
9. Isus odgovori: "Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta.
10. Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla."
11. Zatim reče: "Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi!"
12. Učenici su rekli: "Gospodine, ako spava, znači da mu je bolje!"