7. Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi!
8. Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?
9. I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.
10. Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.
11. Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.
12. Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,
13. u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.
14. Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'
15. 'Tko si ti, Gospodine?' upitam. A Gospodin odgovori: 'Ja sam Isus kojega ti progoniš.
16. Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.
17. Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem
18. da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.