3. jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!
4. Židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu.
5. Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri.
6. Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima.
7. Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi!
8. Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?
9. I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.
10. Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.
11. Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.
12. Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,
13. u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.
14. Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'
15. 'Tko si ti, Gospodine?' upitam. A Gospodin odgovori: 'Ja sam Isus kojega ti progoniš.
16. Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.