11. Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.
12. Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,
13. u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.
14. Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'
15. 'Tko si ti, Gospodine?' upitam. A Gospodin odgovori: 'Ja sam Isus kojega ti progoniš.
16. Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.
17. Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem
18. da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.
19. Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.
20. Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima - da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja.
21. Židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.