9. Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: "Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?"
10. Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.
11. Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: "Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu."
12. Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13. Bilo ih je više od četrdesetorice.
14. Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: "Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.
15. Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo."
16. Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.
17. Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: "Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći."
18. Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: "Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći."