10. Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.
11. Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: "Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu."
12. Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13. Bilo ih je više od četrdesetorice.
14. Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: "Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.
15. Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo."
16. Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.
17. Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: "Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći."
18. Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: "Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći."