16. Tada sam se sjetio što nam je rekao Gospodin: 'Ivan je krstio vodom, ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.'
17. Kad je već Bog dao tim poganima isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mu se protivim?"
18. Kad su to čuli, umire se i počnu slaviti Boga. "Bog je i poganima dao da se obrate i da imaju vječni život!" govorili su.
19. Vjernici, koji su se u međuvremenu razbježali zbog nevolje koja ih je snašla zbog Stjepana, došli su do Fenicije, Cipra i sirijske Antiohije. Radosnu vijest propovijedali su samo Židovima.
20. Ali neki od vjernika koji su u Antiohiju došli s Cipra i Cirene počnu i poganima propovijedati o Gospodinu Isusu.
21. Ruka Gospodnja bila je s njima te velik broj pogana povjeruje i obrati se Gospodinu.
22. Ta je vijest doprla do Crkve u Jeruzalemu pa oni pošalju Barnabu u Antiohiju.
23. Kad je vidio kakvu im je milost Bog ukazao, razveseli se te je ohrabrivao vjernike da ostanu vjerni Gospodinu.
24. Barnaba je bio čestit čovjek, pun Svetoga Duha i čvrste vjere. I veliko mnoštvo ljudi obrati se Gospodinu.
25. Barnaba zatim ode u Tarz potražiti Savla.
26. Pronađe ga i odvede u Antiohiju. Obojica su ondje ostali godinu dana i na crkvenim sastancima poučavali veliko mnoštvo ljudi. Ondje su se vjernici prvi put prozvali kršćanima.
27. U to doba dođu u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
28. Jedan od njih, imenom Agab, pretkaže po Duhu da će u cijelomu Rimskom Carstvu zavladati velika glad. To se i dogodi za Klaudijeve vladavine.
29. Vjernici iz Antiohije zato odluče da svatko od njih pošalje pomoć koliku može braći u Judeji.
30. Učine tako te pošalju pomoć starješinama po Barnabi i Savlu.